Rock enciklopedija

Nekoliko sjećanja na doba kada je nastala ova moja ''enciklopedija pop i rok muzike''.

Godina je 1966-67. Ja sam tada imao minus 10 godina (šalim se) stvarno 10 godina. Pop i rok stidljivo su osvajali naš teren , a nas djecu uvlačili u nešto što većina nas i dan danas osjećamo. (još uvijek slušamo istu muziku, isto se ponašamo a neki još uvijek sviraju i bave se istom vrstom muzike, kao npr. Grupa «EXTRA» Kišnjak, Ruto, Nebojša, pa Fifko naš član, Mile Filipović, Zlatko Hodnik otac dvije naše članice (zbog njih neću da mu napišem nadimak Guzara), Tata, Oskar, Džaja mlađi, Džaja stariji, Sojto, Rime, Vajta, Nikša i još poneki kojih se sada ne mogu sjetiti. Radio Luxemburg je bio revolucija. Po čitav dan bi se pričalo ko je, i u koje vrijeme slušao neku pjesmu i od koga. Naši tadašnji mediji su bili pod nekakvom nevidljivom cenzurom za rok. Nije to bila režimska cenzura , nego nesvjesna cenzura pojedinaca koji su vodili te medije, obzirom da nisu shvatali šta se dešava u svijetu na polju muzike, da muzika nema granica, i da je ona kod nas bila već uveliko prisutna.A bilo je i brige za «našu omladinu».

Iznenađenje za sviju je bio izlazak časopisa «DŽUBOKS» koji je tretirao samo ovu temu .A još veće kada je uz časopis dolazila i singlica od plastične folije minimalnih dimenzija na kojoj se nalazila samo jedna pjesma tada najpoznatijih rok grupa i pjevača u svijetu.(meni tada najdraža The Letter od «BoxTops»-ima je na našem, videu).
Časopis se moga kupiti u samo jednoj trafici u Travniku (ne postoji više) u Gornjoj čaršiji niže gradske kafane''KORZO'' (ni nje nema više). Imao je privilegiju ko je mogao kupiti taj časopis, obzirom da su za to radile veze i prodavao se «ispod pulta». Kasnije su novine koje čiji je osnovni sadržaj bio radio i TV program pomalo ubacivali po koju sliku naših novih idola.

E sad, postupak za nastajanje «naše rok enciklopedije» je bio sljedeći:
Prvo se morala nabaviti deblja sveska po mogućnosti sa dosta listova. Najidealnije su bile knjigovodstvene sveske ili teke na kojima su tada vodilo knjigovodstvo državnih organa ili firmi, sa tvrdim koricama. Reklo bi se roditeljima da su nam u školi rekli da nam treba baš takva teka, i oni su se snalazili potajno ih iznosivši sa svojih radnih mjesta.(sada bi se to reklo''otuđivali ih'', a ta praksa je nastavljena do dan danas, samo što to rade neki drugi ljudi i nisu u pitanju knjigovodstvene sveske iliti teke nego nešto puno''bezazlenije''). Mogla je biti čak i ispisana.

Pare koje su se dobivale za kiflu (danas su za to izmislili termin «topli obrok») bi se štekale sedmicama ili mjesec da bi se kupio časopis, i to potajno, da u kući niko ne bi vidio. E kada bi nam roditelji otišli na «sijelo» kod komšija da gledaju TV (Čkalju i Miju Aleksića), ili igrati domina i tada revolucionarno «čovječe ne ljuti se» (naš monopol), mi bi se dofatali makaza, izrezivali slike, lijepili ih i odmah zabaštali teku negdje gdje ih oni ne mogu naći. Ukoliko bi ih našli, to je bila dobra potpala za šporete fijaker. Meni i starijem bratu su tako «nestale» dvije. Nešto «liberajniji» roditelji su ovakve «aktivnosti» dozvoljavali, ali ako se u školi dobije kec ili ukor nastavničkog vijeća, onda obavezno bude «gori vatra» uz najučinkovitiju ručnu pedagošku mjeru-šamarčinu plus šišanje na''đački''. Prvo i drugo se moglo podnijeti, ali treće nikako. Ja sam ovu koju ćete vidjeti, uspio spasiti, a kasnije, pa i danas ostavljam na neka skrovita mjesta, valjda iz navike i bojazni da će doživjeti istu sudbinu kao prethodne dvije ( kamo sreće da je danas ima tko spaliti).

Sada je ona i vaša.

NEKA JE VELIKI RAHMET I POKOJ DUŠI NAŠIM UMRLIM RODITELJIMA KAO I NAŠIM UMRLIM PRIJATELJIMA I POZNANICIMA IZ TOG DOBA.

H A T K O V A
R O K E N C I K L O P E D I J A